1975–1984

Nakon gašenja Umjetničkog paviljona u Malom parku, pojavila se potreba za novim izložbenim prostorom u gradu. Dodatni poticaj za brže rješavanje pitanja izlagačkog prostora dala je izložba „Umjetnost na tlu Jugoslavije“, koja je prethodno postavljena u Parizu i trebala se predstaviti široj javnosti u Jugoslaviji. Skenderija se pokazala kao funkcionalan prostor za dalji razvoj umjetničkog izražavanja i kulturnih događanja. Tako je 1975. godine osnovana Gradska galerija Collegium Artisticum, koja je preuzela naziv od progresivne umjetničke grupe. Galerija, smještena u kulturno-sportskom centru Skenderija, ubrzo je postala ključna kulturna institucija grada, mjesto susreta umjetnika, intelektualaca i ljubitelja umjetnosti.

Prvi direktor galerije bio je Fuad Fuko Hadžihalilović, grafički dizajner i profesor, čiji je vizionarski pristup oblikovao ambijent Collegium Artisticuma. Galerija je postala prostor u kojem su se umjetnici povezivali, a vrhunska domaća i svjetska umjetnost bila predstavljena kroz pažljivo kurirane izložbe. Collegium Artisticum postaje centralno mjesto djelovanja tri strukovna udruženja: Udruženja likovnih umjetnika BiH (ULUBiH), Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera (ULUPUBiH) i Asocijacije arhitekata BiH (AABiH). Galerija je dodatno afirmisana tokom Olimpijskih igara 1984. godine. Klub Collegium Artisticuma igrao je važnu ulogu u formiranju kulturnog života Sarajeva, organizirajući skupove, rasprave i promocije knjiga, kao i aktuelne teme vezane uz kulturu.

ULUPUBIH učestvuje u organizaciji najvećeg likovnog salona bosanskohercegovačke umjetnosti povodom Dana grada Sarajeva. Ova prestižna izložba se održava u Gradskoj galeriji Collegium Artisticum, a svoje prvo izdanje imala je 1975. godine. Organizatori izložbe su tri udruženja: Udruženje likovnih umjetnika BiH (ULUBiH), Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera (ULUPUBiH) i Asocijacija arhitekata BiH (AABiH).

Svake godine jedno od udruženja preuzima vođenje organizacije izložbe. Izložba je selektivnog karaktera, što znači da umjetnički savjeti sva tri udruženja biraju najbolje radove. Ovo je jedinstvena prilika za predstavljanje postignuća kako na individualnim, tako i na kolektivnom nivou. Posebnu vrijednost aprilskoj smotri daje nagrada Collegium Artisticum za pojedinačne discipline, kao i Grand Prix za najbolje ostvarenje. U zadnjih nekoliko godina nagrade ULUPUBIH-a dodjeljuje međunarodni žiri, čime se dodatno potvrđuje značaj izložbe. Izložba se održava kontinuirano do danas i predstavlja jednu od najvažnijih aktivnosti udruženja.

Sarajevska pop-rock škola koja se razvija od šezdesetih do početka devedesetih je doprinijela da se Sarajevo pozicionira kao jedan od vodećih jugoslavenskih muzičkih centara. Pomociji muzičke scene svakako su doprinijela i jedinstvena dizajnerska rješenja omota za muzičke albume. Kroz inovativne pristupe i različite stilove, članovi ULUPUBiH-a oblikovali su vizuelni jezik koji je odražavao duh vremena i uticao na pop kulturu. Ovi omoti često su uključivali spoj grafike, fotografije i tipografije, stvarajući prepoznatljive vizuale koji su osvajali publiku.

U junu 1956. godine, na inicijativu članova i osnivača ULUPUBIH-a, pokrenut je “Atelje” posvećen primijenjenoj umjetnosti i dizajnu. Ovaj list je nastao u saradnji sa arhitektonsko-projektnim preduzećem “OZEBIH”. Glavni urednik bio je Ranko Mišević, dok su tehnički urednik bili Željko Marjanović, a administraciju je vodio Sejfudin Tanović. Nažalost, iz tog perioda su izašla samo dva broja, a sadržaj tih izdanja nije moguće rekonstruisati – nisu sačuvani primjerci časopisa u arhivi ULUPUBIH-a, kao ni u drugim bibliotekama.

Godine 1976. ponovo je pokrenut “Atelje”. Redakciju trećeg sačuvanog broja činili su odgovorni urednik Tihomir Štraus, urednice Radmila Jovandić i Mirjana Bačić, te tehnički urednik Dragan S. Stefanović. Fotografije i vizualni materijal pripremili su Fahrudin Logo, Gojko Sikimić i Duško Ilić. Ovaj broj predstavljao je kratki historijat ULUPUBIH-a, najvažnije izložbe i aktivnosti udruženja tokom 1976. godine, kao i Prednacrt zakona o samostalnim umjetnicima i nagrađene članove udruženja. Časopis je sadržavao stručne tekstove potpisane od strane značajnih autora poput Miroslava Antonića, Mihajla Price, Nade Miletić, Saše Levija i Branke Miletić. Dizajn časopisa, koji i danas privlači pažnju, oblikovao je Dragan S. Stefanović, čime je “Atelje” postao ne samo informativni, već i estetski vrijedan medij u polju primijenjene umjetnosti i dizajna.

U jesen 1978. godine, Sarajevo je postalo regionalno središte umjetnosti i dizajna kroz prvo trijenale unikatnog oblikovanja. Ova aktivnost, rađena prema ideji Ivana i Tihomira Štrausa, okupila je stručnjake iz oblasti primijenjene umjetnosti iz cijele Jugoslavije. Nazvana je smotrom jugoslavenskih dostignuća unikatnog oblikovanja u oblasti primijenjene umjetnosti. Selektori manifestacije bili su umjetnički savjeti republičkih i pokrajinskih udruženja – odlučeno je da se ne dodjeljuju nagrade niti proglašavaju pobjednici jer je sam izbor u republički sekciju bio znak da izlažu najbolji. Tokom trijenala, grad je bio ispunjen raznovrsnim pratećim događanjima – od radionica do predavanja koja su pomagala da se potiču teorijska razmatranja o unikatnom oblikovanju. Tako je 11. novembra 1978. godine, u okviru trijenala, održan okrugli sto o unikatnom i industrijskom oblikovanju sa dosta dinamičnom raspravom.

“Među prvim zadacima ULUPUBIH-a, je borba za adekvatnije mjesto primijenjenih umjetnosti i dizajna, u privredi i uopšte kulturnom i društvenom životu Republike.” Iz nacrta Pravilnika o minimalnim honorarima, 1976. Godina”

U okviru ULUPUBiH-a postojala je jasna potreba za regulacijom tržišta usluga na polju umjetničkih i dizajnerskih angažmana. Cjenovnik je pomagao članovima ULUPUBIH-a da se zaštite, ali i da pruže jasne informacije potencijalnim klijentima. Svrha ovog akta bila je osiguranje ujednačenosti honorara, kao i isticanje zakonskih uslova i prava/obaveza autora. Pravilnik o minimalnim honorarima i određivanju honorara za pojedine djelatnosti donesen je 1976. godine, a formiran je u skladu s Jugoslovenskom autorskom agencijom na osnovu zaključaka SPID-YU. Također, udruženje je izrađivalo pravilnike za različite djelatnosti ili grupe djelatnosti, prateći odnose cijena na tržištu rada u drugim jugoslavenskim republikama. Ove mjere su doprinijele stabilizaciji tržišta i zaštiti prava umjetnika. Proces uspostavljanja cjenovnika dodatno bio otežan zbog inflacije. Kao rješenje za ovaj problem je korišten sistem uspostavljanja cijena preko bodova, a bodovi su se potom poredili sa relevantnim vrijednostima i valutama na tržištu.

Važnu ulogu u afirmaciji primijenjene umjetnosti i dizajna ima kritika, koja oblikuje percepciju i doprinosi vrednovanju umjetničkog stvaralaštva. Kritički pregledi redovno se objavljuju u dnevnom listu Oslobođenje, a jedan od najistaknutijih kritičara tog doba bio je čuveni Muhamed Karamehmedović. Osim Oslobođenja, rad bosanskohercegovačke kulturne scene održavaju časopisi ARH, Atelje, Odjek, Pregled i Život koji su pružali platformu za različite aspekte umjetnosti. Katalozi izložbi ULUPUBIH-a, kao i katalozi kolektivnih izložbi Collegium Artisticum, također su igrali značajnu ulogu u dokumentiranju i promoviranju radova umjetnika, omogućavajući im da predstave svoje stvaralaštvo široj publici.

Ovi izvori kritike i promocije zajedno su doprinijeli stvaranju bogate kulturne i umjetničke scene, pružajući umjetnicima potrebnu vidljivost i priznanje. Važna imena likovne kritike su Azra Begić, Ibrahim Krzović, Nada Miletić, Meliha Husedžinović, Vefik Hadžismajlović, Sadudin Musabegović, Branka Miletić, Ante Kajinić, Saša Levi, Brankica Perišić… Nerijetko, na polju kritike doprinose i članovi ULUPUBIH-a.

Članovi ULUPUBIH-a ponosni su dobitnici brojnih prestižnih nagrada na različitim nivoima. U periodu socijalizma, najveće republičko priznanje bila je Dvadesetsedmojulska nagrada. Također, članovi ULUPUBIH-a su nosioci i Šestoaprilske nagrade, najvažnijeg odlikovanja koje dodjeljuje grad Sarajevo. U prvoj deceniji djelovanja ULUPUBIH-a, čak 12 članova udruženja dobilo je priznanje grada Sarajeva.

Poseban vid nagrade za mlađe umjetnike Jugoslavije bila je stipendija Moša Pijade, koja se dodjeljivala mladim umjetnicima i dizajnerima, omogućavajući im profesionalno usavršavanje i putovanja. ULUPUBIH je dobitnik priznanja za saradnju sa različitim institucijama i organizacijama u zemlji i regiji. ULUPUBIH ima svoje nagrade: one koje je udruženje dodjeljivalo na svojim izložbama po sekcijama; godišnju (za najbolja ukupna ostvarenja tokom godine); Zlatnu značku (za doprinos radu ULUPUBIH-a); nagradu “Miroslav Antonić Roko” (homage jednom od članova udruženja).

Značajnu saradnju ULUPUBIH ostvaruje sa Hrvatskom udrugom likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH). Ova saradnja predstavlja značajan korak u razmjeni kreativnih ideja između dvije republike. Dotadašnja saradnja dva strukovna udruženja je ozvaničena i zahvalnicom koju ULUPUH upućuje ULUPUBIH-u 1985. Godine.

Na godišnjoj Šestoaprilskoj izložbi dodjeljuje se nagrada Collegium Artisticum, najprestižnija umjetnička nagrada u Bosni i Hercegovini. Nagrada Collegium Artisticum se dodjeljuje za pojedinačne discipline, a Grand Prix za najbolje ostvarenje. Ova nagrada, koju dodjeljuju Udruženje likovnih umjetnika BiH, Udruženje likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti i dizajna BiH i Asocijacija Arhitekata BiH, preživjela je kroz turbulentnu historiju, ostajući ključni simbol stručnog priznanja na likovnoj sceni Bosne i Hercegovine.

Preduzeće Jugolaboratorija uputilo je 1972. godine poziv ULUPUBIH-u za učešće u predavanju firme Naber Industrieofenban koja proizvodi peći za pečenje i žarenje keramike, porculana i stakla. Iz arhiva ULUPUBIH-a, arhivska kutija 16. Članovi ULUPUBIH-a djeluju u raznim umjetničkim tehnikama, zbog čega se suočavaju s izazovima nabavke rijetkih i skupih materijala. Dokumenti iz arhiva ULUPUBIH-a pokazuju da udruženje prepoznaje te poteškoće i aktivno pomaže svojim članovima, omogućavajući im lakši pristup potrebnim resursima kroz subvencije i partnerske odnose s dobavljačima.

ULUPUBIH pomaže umjetnicima da ostvare svoje kreativne vizije bez prevelikih financijskih opterećenja. Osim toga, udruženje organizira radionice i seminare koji educiraju članove o novim, povoljnim materijalima, i potiču istraživanje inovativnih tehnika. Na taj način, ULUPUBIH postaje ključno središte podrške i suradnje, omogućavajući umjetnicima da se usmjere na ono što najbolje rade – stvaranje.

Sedamdesetih i osamdesetih godina, ULUPUBIH je dobio značajnu podršku Republičke zajednice za kulturu kroz dodjelu stanova i ateljea za potrebe udruženja i njegovih članova. Ova inicijativa omogućila je umjetnicima da dobiju jedinstvene prostore pod povoljnim uslovima. Kroz godine, mnogi su umjetnici ostavili neizbrisiv trag u svojim radnim prostorima, oblikujući kulturni pejzaž tog vremena i dajući posebnu draž sarajevskim naseljima.

Preduzeće Energoinvest, osnovano 1951. godine, bilo je ponos republike i jedna od najuspješnijih jugoslavenskih firmi – ključni pokretač razvoja u Bosni i Hercegovini. Kao najveći ulagač u naučno-istraživačke projekte, Energoinvest je značajno doprinio razvoju elektroenergetike, hidrogradnje, građevinarstva i komunikacione tehnologije. U ovom dinamičnom okruženju djelovali su i članovi ULUPUBIH-a, ne samo dizajneri, već i snimatelji i fotografi.

Godine 1988. predstavljeno je prvo računalo IRIS, rezultat zajedničkog rada dizajnera i inženjera iz Energoinvest-a. Sinergija između tehničkog znanja i kreativnosti, koju je omogućio Energoinvest, ostavila je trajan uticaj na industrijski dizajn i tehnologiju u Bosni i Hercegovini.

Unis dizajn centar, osnovan 1984. godine, bio je značajan pokretač na polju industrijskog dizajna u Bosni i Hercegovini. Njegova misija bila je unaprijediti kvalitet proizvoda kroz kreativne i inovativne pristupe dizajnu. Kao centar okupljanja talentovanih dizajnera i inženjera, Unis dizajn centar je igrao ključnu ulogu u stvaranju proizvoda koji su odgovarali potrebama tržišta, istovremeno promovirajući estetske i funkcionalne vrijednosti.

Sarajevo se početkom osamdesetih užurbano pripremalo za Olimpijske igre, a članovi ULUPUBIH-a aktivno su sudjelovali u stvaranju vizuelnog identiteta ovog značajnog događaja. Timovi umjetnika i dizajnera marljivo su radili na grafičkom dizajnu, vizuelnim komunikacijama, opremanju izložbi i kostimima, rješavajući brojne kreativne izazove koje je organizacija Igara podrazumijevala. Za kandidaturu Sarajeva za XIV zimske olimpijske igre, kreirani su ključni vizuali, uključujući logo autora Miroslava Antonića Roka, plakat Dragana S. Stefanovića i katalog Branka Bačanovića.

Kada je Sarajevo zvanično postalo domaćin, formirani su timovi koji su se bavili različitim aspektima dizajna. Branko Bačanović i Čedomir Kostović radili su na redizajnu znaka Olimpijade i izradi priručnika grafičkih standarda, dok je Ismar Mujezinović osmislio sistem boja. Maskota Vučka, simbol prijateljstva i sportskog duha, dizajnirao je slovenski umjetnik Jože Trobec. Radomir Vuković iz Beograda kreirao je piktograme za olimpijske discipline, a zvanične plakate potpisali su Čedomir Kostović, Radmila Jovandić, Lora Levi i Sržan Kokoruš. Kostime za svečanu ceremoniju otvaranja dizajnirala je Vanja Popović, a na osnovu kolorističnih crteža Ismara Mujezinovića nastala je reprezentativna serija od osam olimpijskih plakata.

Olimpijske igre u Sarajevu iz 1984. godine su tako postale ne samo sportska manifestacija, već i manifestacija prepoznatljiva po organizaciji i dizajnu, ostavljajući nasljeđe koje će inspirisati buduće generacije umjetnika.