1985–1994

Prvo izdanje međunarodnog festivala “Sarajevska zima” održano je od 21. decembra 1984. do 6. aprila 1985. godine. Vremenom je festival, čiji je osnivač i direktor Ibrahim Spahić, izrastao u plodnu umjetničku platformu koja služi kao prostor kreativnosti, predstavljanja umjetnosti i razgovora. Od samih početaka, Sarajevska zima afirmiše ULUPUBIH na individualnom, ali i kolektivnom nivou. Tako je, prema sjećanjima članova ULUPUBIH-a, prvu zastavu Sarajevske zime nosio njihov kolega, dizajner Davor Papić, dok je logo festivala, čuvenu pahuljicu, dizajnirao Čedomir Kostović. Članovi ULUPUBIH-a redovno učestvuju u aktivnostima festivala, kroz koji se susreću različite umjetničke forme: od grafičkog dizajna, preko scenografije i kostimografije, do oblikovanja prostora. Sarajevska zima služi kao važno čvorište za razmjenu ideja i projekata iz oblasti umjetnosti i dizajna.

Pahuljica je, u prvom izdanju, iscrtana uz pomoć šestara – svaki detalj je pažljivo oblikovan, vodeći računa o razdaljini pojedinih elemenata disperzivne strukture logotipa. Naime, pahuljica je sačinjena od krugova u stabilnom razmaku, što ukazuje na sam karakter festivala: umjetnici se pod okriljem Sarajevske zime svake godine okupljaju u Sarajevu, a onda se opet vraćaju u svoje stvaralačke sredine.

Godine 1987. Fotografska sekcija ULUPUBIH-a proslavila je 25. godišnjicu svog postojanja posebnom retrospektivnom izložbom. Izložba je održana od 23. aprila do 5. maja u Gradskoj galeriji Collegium Artisticum. Katalog izložbe pripremila je historičarka umjetnosti Meliha Husedžinović, koja je uspješno obuhvatila različite žanrove, pristup i individualne ikonografije fotografa. Ova izložba nije samo obilježila značajan jubilej, već je i pružila uvid u bogatstvo i raznolikost fotografske umjetnosti koja se razvijala unutar sekcije kroz četvrt stoljeća. 

“Karakter ove izložbe je u tome da pokaže kako se od dokumentarnog i informativnog sredstva, na što se često svodi uloga fotografije, može napraviti sredstvo umjetničkog izraza i njime pokazati vlastita kreativna i umjetnička sposobnost. Ono po čemu najprije prepoznajemo tu sposobnost jeste izbor. 

Meliha Husedžinović, iz kataloga izložbe

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine osnovana je 1946. godine, s ciljem sistematskog istraživanja, čuvanja i prezentacije likovne umjetnosti. Iako je rad Umjetničke galerije BiH po tematskoj strukturi usmjeren prema likovnoj umjetnosti, kroz bogatu programsku djelatnost, Umjetnička galerija BiH je podržala aktivnosti članova ULUPUBIH-a. Osamdesetih godina, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine počinje uvrštavati samostalne izložbe članova ULUPUBIH-a u svoje godišnje programe – ovaj korak predstavlja važan doprinos promociji primijenjenih umjetnika i dizajnera, te jačanju kulturne scene.

Prva izložba koju je galerija organizirala bila je fotografija Gojka Sikimića. Bila je to izložba koja je privukla pažnju javnosti i istaknula kvalitet njegovog rada u drugačijem izlagačkom kontekstu. Sljedeća izložba je bila sažeta retrospektiva Zlatka Ugljena, a potom i izložba fotografija Branka Popovića. Ove izložbe nisu samo predstavljale radove pojedinih umjetnika, već su bile prilika da se šira javnost upozna s raznolikim pristupima i stilovima koji su obilježavali tadašnju scenu. Nekoliko godina kasnije, galerija je realizirala izložbu Ivana Štrausa. Izložbe Ugljena i Štrausa predstavljene su u svim važnijim centrima Jugoslavije, čime je Umjetnička galerija BiH doprinijela afirmaciji umjetničkog stvaralaštva iz Bosne i Hercegovine na jugoslavenskoj sceni.

Prva konferencija ULUPUBIH-a održana je u aprilu 1979. godine. Konferencija je organizovana prema delegatskom principu, a njen cilj bio je okupiti članove i pokrenuti razgovore o aktuelnim temama vezanim za rad i razvoj udruženja.

Na prvoj konstitutivnoj konferenciji prisustvovala su 32 člana, a glavna tema bili su pravni akti udruženja, poput statuta. Prema dokumentaciji iz arhiva ULUPUBIH-a, do 1985. godine održano je ukupno osam konferencija. Kroz ove konferencije analizirana su postignuća udruženja, a predlagane su inicijative za unaprjeđenje njegovog rada. Tokom 1980-ih, jedna od ključnih tema bila je kvaliteta godišnjih umjetničkih smotri.

Članovi ULUPUBIH-a primijetili su da je opao kvalitet godišnje izložbe “Collegium Artisticum” pa se pitaju: 

– Da li bi izložba Collegium Artisticum bila uspješnija ukoliko se organizuje kao bijenale, na kojem bi učestvovala sva tri stručna udruženja? 

– Da li bi izložbe ULUPUBIH-a, u tom slučaju, mogle služiti kao godišnje revijalne izložbe? 

– Da li je potrebno modificirati uvjete izlaganja na izložbama likovnih umjetnika i dizajnera kako bi izložbe bile kvalitetnije?

Godišnja ULUPUBIH izložba predstavljala je važan presjek stručnih postignuća – bila je to prilika za umjetnike i dizajnere da pokažu svoje najnovije radove i reflektiraju društvene, kulturne i estetske promjene koje su oblikovale njihovu umjetnost. Ova izložba okupljala je širok spektar umjetnika različitih disciplina, pružajući publici uvid u aktualna umjetnička istraživanja i trendove. Umjetnici i dizajneri su, kroz svoje radove, ne samo doprinosili kulturnoj dinamici, već i otvarali dijalog o važnim društvenim temama, često anticipirajući promjene u društvu. Iako je najčešće bila posmatrana kao prilika za zajednički susret i profesionalnu afirmaciju, izložba ULUPUBIH je kroz godine postajala i mjestom na kojem su se očitavali znakovi vremena, od društvenih napetosti do refleksije osobnih i kolektivnih iskustava, čineći je važnim događajem na kulturnoj mapi Bosne i Hercegovine. Posljednja izložba je održana 1992. godine.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini, kada su uvjeti za bilo kakvu kulturnu i umjetničku aktivnost bili gotovo nemogući, ULUPUBIH je prisiljen obustaviti svoje redovne aktivnosti. Ipak, i u tim najmračnijim vremenima, umjetnici i dizajneri svjedoče o situaciji u kojoj su se našli. Umjetnost se prilagodila novim okolnostima, dok dizajn pomaže u procesu nastanka vizualnih rješenja u različitim sferama života.

Članovi ULUPUBIH-a djeluju na polju oblikovanja vizualnog identiteta za potrebe civilnog sektora i vojske, te učestvuju u kulturnom otporu grada. Reciklirani papiri i improvizacije u produkciji materijala nisu umanjili kvalitet ratne produkcije. Nastajale su poštanske marke, državni simboli, mijenjali su se logotipi organizacija i institucija. Kulturni otpor – kao i “ratni dizajn” – brzo je privukao pažnju svjetske javnosti.

Grupu TRIO su 1985. godine osnovali svršeni studenti Akademije likovnih umjetnosti, Bojan Hadžihalilović, Dada Hadžihalilović i Lela Mulabegović Hatt. Isprva je ovaj dizajnerski trojac bio aktivan učesnik u izgradnji sarajevske punk i pop art scene, prerastajući krajem 80-tih u jedan od najznačajnijih dizajnerskih brendova. Tokom rata, Trio dizajnira seriju razglednica “Pozdravi iz Sarajeva 1993”, upozoravajući o teškoj situaciji u kojoj se Sarajevo nalazi. Prvu seriju razglednica štampaju na Geodetskom institutu u Sarajevu; plakate su ručno oslikavali.

Fotografi su dali važan doprinos dokumentiranju opsade Sarajeva, a mnogi od njih bili su članovi ULUPUBIH-a. Njihove fotografije, koje bilježe svakodnevni život u ratnim uvjetima, su važni dokumenti i svjedočanstva o prirodi rata. Objavljivane u domaćim i međunarodnim medijima, ove fotografije postale su izvor neprocjenjivih vizualnih informacija, omogućujući da priča o Sarajevu dođe u središte svjetske javnosti.