Collegium Artisticum: pioniri umjetničkog udruživanja
Umjetnička grupa Collegium Artisticum, osnovana 1939. godine, predstavlja jedan od pionirskih oblika udruživanja umjetnika iz različitih sfera umjetničkog izražavanja. Njeni osnivači – slikar Vojo Dimitrijević, kompozitor Oskar Danon, balerina i koreografkinja Ana Rajs te arhitekta Jahiel Finci – postavili su temelje za udruženo umjetničko stvaranje i eksperiment u umjetnosti. Collegium Artisticum je 1939. i 1941. godine realizirao predstave inspirirane sintetičkim teatrom prema uzoru na Emila Buriana iz Praga.
Zbog ljevičarske orijentacije je rad grupe Collegium Artisticum je ubrzo zabranjen. Unatoč tome, članovi Collegium Artisticum su kroz raznovrsne aktivnosti – pozorište, koncerte, predavanja, stripove i izložbe – uspješno donosili u središte Sarajeva sve ono što se tih godina događalo u evropskim kulturnim centrima. Grupa je okupljala umjetnike različitih profila, koji su kroz svoje radove istraživali nove forme i stilove. Među istaknutim članovima bili su pijanistica Matusja Blum, gradonačelnik Sarajeva i direktor Energoinvesta Emerik Blum, slikari Danijel Ozmo i Ismet Mujezinović, dok su simpatizeri bili slikarka Mica Todorović, te slikari Rizah Štetić i Roman Petrović. Naslijeđe ove grupe ostaje duboko ukorijenjeno u bosanskohercegovačkoj kulturi, podsjećajući nas na važnost umjetničkog udruživanja i djelovanja.
Oblikovanje pojavne stvarnosti: umjetnost u Drugom svjetskom ratu
Tokom Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini umjetnici su doprinosili u različitim aspektima društva. Umjetnici su dokumentirali realnosti rata, pružajući snažna svjedočanstva o patnjama i traumama kroz koje su ljudi prolazili. Umjetnost je također postala alat za kritiku režima, izražavajući neslaganje s okupacijom i represijom. Mnogi su umjetnici koristili svoje talente za stvaranje djela, koja su poticala moral i jedinstvo među ljudima - jačajući duh otpora. Umjetnici su tokom Drugog svjetskog rata igrali ključnu ulogu u kreiranju propagandnog materijala koji je služio za potporu političkim ciljevima i mobilizaciju naroda. Tako je, primjera radi, slikar Vojo Dimitrijević u januaru prošao Igmanski marš, a već u maju iste godine učestvuje u organizaciji izložbe “Antifašistički plakat” u Foči. Drugi primjer umjetničkog angažmana u ratnom periodu je oblikovanje scene za važne događaje. Umjetnička djela i scenu Prvog zasjedanja AVNOJ-a, održanog u Bihaću 26. i 27. novembra 1942. godine, potpisuje Ismet Mujezinović. Umjetnost je bila sredstvo za oblikovanje stvarnosti i reflektovanje društvenih i političkih aspiracija.
Obnova i izgradnja
Jedan od ključnih simbola u vizualnom jeziku postaje “petokraka”, prihvaćena kao simbol socijalizma prisutan na republičkoj zastavi i grbu – ali i na logotipima raznih preduzeća i organizacija. Pored petokrake, koriste se simboli koji promoviraju rad kao osnovnu društvenu vrijednost. U društvu se javlja sve veća potreba za intervencijama na polju dizajna i vizualne komunikacije, kao i raznih oblika saradnje među umjetnicima, čime se postavljaju temelji za buduće aktivnosti ULUPUBIH-a.
Oslobođenje
U jeku Drugog svjetskog rata, počinje izlaziti list Oslobođenje, koncipiran kao antifašističke novine. Logo i ilustraciju za prvi broj, štampan 30. avgusta 1943. u selu Donja Trnova kod Ugljevika, napravio je slikar Ismet Mujezinović. Kontinuiranim radom je Oslobođenje preraslo u novinu s najdužom tradicijom u Bosni i Hercegovini, koja je revnosno doprinosila kulturnom životu grada.
Kroz Oslobođenje se vršilo informisanje javnosti o važnim događajima i na polju kulture, a kritike koje su pisali najznačajniji kulturni radnici su pomagale da se pojave i procesi detaljnije predstave. Prisustvo u rubrikama Oslobođenja posvećenim kulturi označavale su prisustvo umjetnika i dizajnera na kulturnoj sceni. Kroz ovu izložbu će biti predstavljeni članci iz Oslobođenja, radi ilustriranja važnih događaja iz historije ULUPUBIH-a.
Srednja škola primijenjenih umjetnosti u Sarajevu
Nakon 1945. godine, škola je doživjela transformaciju i postala institucija koja snažno podstiče razvoj likovnih i primijenjenih umjetnosti. Ova promjena donijela je nove pristupe obrazovanju, omogućavajući učenicima da istražuju različite oblike umjetničkog izražavanja. Mnoge istaknute ličnosti, čija su imena poznata na međunarodnoj sceni, bivši su učenici ove institucije. U njenim klupama su se obrazovali teoretičari likovnih umjetnosti, književnici, konzervatori, restauratori, scenografi, modni kreatori i majstori umjetničke fotografije. Škola je oblikovala umjetnike i dizajnere koji su svojim radom ostavili značajan trag u različitim oblastima ljudske djelatnosti.
Osnivačka skupština ULUPUBiH-a
U tom trenutku, u Bosni i Hercegovini već postoje strukovna udruženja čije aktivnosti bi mogle podržati razvoj primijenjene umjetnosti i dizajna. Ipak, ideja za novom krovnom organizacijom koja bi okupljala stručnjake iz domena primijenjene umjetnosti je vjerovatno nastala iz potrebe da se snažnije djeluje, iz želje da se zaštiti struka i suzbije haos koji nastaje zbog različitih frakcija na polju kulture. Tako je prije sedam decenija, događajem koji će u historiju ući kao osnivačka skupština Udruženja likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti i dizajna Bosne i Hercegovine (ULUPuBiH), obilježen početak organizovanog rada na polju stvaralaštva koje ulazi u sve pore ljudskog života i pojavne stvarnosti.
Među osnivačima su se našla najznačajnija imena iz likovne umjetnosti. Na osnivačkoj skupštini, Zdravko Kovačević je izložio referat o ulozi i značaju udruženja, dok je Veselin Badrov predstavio prijedlog pravilnika. Jovan Korka i Veselin Badrov izabrani su za predsjednika i sekretara. Ovim važnim događajem u historiji bosanskohercegovačke umjetnosti započinje i upotreba pojma „primijenjena umjetnost“.
Prvi koraci ULUPBIH-a…
Ove promjene donijele su nove ideje i povećale konkurentnost, stvarajući pozitivno okruženje za razvoj primijenjenih umjetnosti. Umjetnici su radili i pojedinačno i zajedno, često se bavili različitim disciplinama zbog velike potražnje i manjka kadrova. Tokom tog perioda, dizajnirani su mnogi važni enterijeri. U ranim danima ULUPUBiH-a, osnovane su različite reklamne agencije kao što su OZEBIH, PROSPRITET, INTERPUBLIK i ZADRUGA ZA LIKOVNU I PRIMIJENJENU UMJETNOST „LIK“.
Osnivaju se preduzeća...
Industrija
Fotografija: Alija Akšamija.
Bosna film
Tehnički fakultet u Sarajevu
Redovna nastava na Tehničkom fakultetu počela je 1949. godine. Profesoru Finciju pridružili su se i drugi istaknuti nastavnici, poput Dušana Smiljanića, Muhameda Kadića i Juraja Neidhardta. Predmet Slobodno crtanje i akvarelisanje studentima je predavao slikar Hakija Kulenović, a 1952. godine ga je naslijedio arhitekt Mladen Vukić, koji je do tada radio kao nastavnik u Školi za primijenjenu umjetnost. Gostujući profesori iz cijele Jugoslavije imali su važan utjecaj na studente, otvarajući im mogućnosti za usavršavanje u teoriji, praksi i historiji umjetnosti. Studentima je bila dostupna i stručna biblioteka sa brojnim međunarodnim časopisima, gdje su se mogli informirati o najznačajnijim tendencijama u arhitekturi.
Početkom pedesetih godina, studenti Tehničkog fakulteta putovali su na ekskurzije u Zagreb, Šibenik, Split, Veneciju, Firencu, Rim i Napulj - obilaze historijske spomenike i važne arhitektonske objekte, što je dodatno obogatilo njihovo obrazovanje i iskustvo.
Prva zajednička izložba ULUPUBIH-a: estetsko i utilitarno
O važnosti ove izložbe, prve takve u Sarajevu, pisao je Muhamed Karamehmedović u listu Oslobođenje. On je istaknuo:
“Ako imamo u vidu sve veću potrebu međusobnog prožimanja i saradnje umjetnosti sa životom i vremenom u kojem živimo, onda uloga i zadaci svih umjetnika ove izložbe nisu mali. Treba poželjeti da ovakve izložbe ostanu stalna smotra kreativnih mogućnosti i saradnje umjetnika, proizvođača i društva.”
ARH: oblikovanje prostora
Godina 1963. bila je važna za razvoj arhitekture i oblikovanja javnih prostora u Bosni i Hercegovini. Tada je počeo izlaziti časopis „ARH“, koji se bavio arhitekturom, urbanizmom, primijenjenom umjetnošću i industrijskim oblikovanjem. Prvi urednik časopisa je bio Jahiel Finci, a kasnije uredništvo preuzima Ivan Štraus. Objavljeno je ukupno 24 broja. U časopisu su predstavljeni značajni projekti oblikovanja vanjskog i unutrašnjeg prostora, koji su odražavali duh vremena i potrebe društva. Izlagali su se inovativni pristupi dizajnu javnih površina, stambenih objekata i komercijalnih prostora. Na taj način, „ARH“ je doprinio podizanju svijesti o važnosti kvalitetnog oblikovanja u svakodnevnom životu.
Časopis je pružao platformu za diskusiju o estetskim, funkcionalnim i društvenim aspektima arhitekture, potičući saradnju među stručnjacima iz različitih oblasti. U posebnoj rubrici pod nazivom “Društvene vijesti” je odjeljak sa novostima iz svijeta ULUPUBIH-a.
Drugi kongres primijenjenih umjetnika Jugoslavije
LIK – Zadruga umjetnika likovnih i primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine
Stalna izložba LIK-a, otvorena početkom 60-ih godina, postala je važno mjesto okupljanja umjetnika, kolekcionara i ljubitelja umjetnosti. Redovno su se oglašavali u časopisima, nudeći raznovrsne usluge koje su obuhvatale projektovanje i realizaciju enterijera, grafike, dekorativno slikarstvo, fotografiju i keramiku. LIK je organizovao izložbe i sajmove, pružajući umjetnicima priliku da pokažu svoja djela i ostvare nove kontakte. Ove manifestacije nisu bile samo prilika za prodaju, već i platforme za razmjenu ideja i iskustava. Godine 1976. Potpisana je saradnja između Zadruge LIK i tri strukovna udruženja, čime je ova zadruga dodatno učvrstila svoju poziciju u umjetničkoj zajednici.
Epopeja o Drugom svjetskom ratu – Muzej revolucije BiH
Useljenje u novu zgradu muzeja, od 1963. do 1966. godine, privuklo je pogled javnosti kako zbog arhitektonske strukture zgrade, tako i zbog oblikovanja enterijera i stalne muzejske postavke. Radovi značajnih jugoslavenskih umjetnika poput Antuna Augustinčića , Ismeta Mujezinovića , Voje Dimitrijevića, Marija Mikulića, Nandora Glida, Frane Dellalea, obogatili su stalnu postavku muzeja, koju je oblikovao Đuka Kavurić. Prilikom oblikovanja nove stalne postavke i enterijera je formiran konsultantski tim koji je trebao odgovoriti izazovima novosagrađenog prostora – brojni članovi ovog odbora su ujedno djelovali pri ULUPUBIH-u (Zlatko Ugljen, Vojo Dimitrijević, Mario Mikulić, Branko Subotić, Arfan Hozić, Mirko Ostoja, Milan Kušan, Dušan Đapa).
Umjetnost i dizajn su u Muzeju revolucije BiH korišteni kao važan didaktički alat u interpretaciji historije. Stvaranjem nukleusa Muzeja revolucije BiH, otvoreni su putevi za razvoj drugih memorijalnih institucija širem zemlje.
Umjetnički paviljon – simbol likovnog života Sarajeva
Umjetnički paviljon, smješten u Malom parku na raskršću Koševa i Titove ulice, postao je simbol likovnog života i kulturnog uzdizanja u Sarajevu tokom šezdesetih godina.
Članovi ULUPUBIH-a djeluju u pozorištima
Članovi ULUPUBIH-a aktivno sudjeluju u radu pozorišta kroz scenografiju, kostimografiju i dizajn plakata. Njihov rad doprinosi stvaranju zanimljivih i privlačnih scenskih okruženja, dok plakat učestvuje u prvom povezivanju pozorišne predstave sa publikom. Gotovo svi članovi ULUPUBIH-a su se okušali u nekom segmentu rada pozorišta.
Izdavačka djelatnost
Otvaranje Skenderije
Tokom godina, Skenderija je postala domaćin brojnih sportskih manifestacija i kulturnih dešavanja. Poseban procvat Skenderija doživljava tokom Olimpijskih igara 1984. godine, a nakon njih započinje veliki umjetnički projekat YU Dokumenta 1985. Godine.
Salon RU “Đuro Đaković”. Iz časopisa “ARH” broj 8, 1964. godina. Adaptaciju prostora izvelo je Željezničko građevinsko preduzeće iz Sarajeva, dok su stolarske radove izvodili preduzeće “Javor”, radove u kamenu preduzeće “Kamen” iz Pazina, a bravarske radove Zadruga “Lik” iz Sarajeva. Ovi napori omogućili su da Radnički univerzitet Đuro Đaković doprinosi razvoju društva, ne samo opismenjavajući radnike, već i podižući kulturnu svijest svih građana Sarajeva.
Hram kulture - RU „Đuro Đaković“
Poslije Drugog svjetskog rata započeo je proces obnove devastiranog jevrejskog hrama u Sarajevu, poznatog kao Templ (današnji BKC). Gradske vlasti su odlučile preoblikovati Templ u Radnički univerzitet “Đuro Đaković”, a adaptaciju prostora povjerile arhitekti Ivanu Štrausu. Zbog akustike, kupola je zatvorena spuštenim stropom, što je omogućilo i klimatizaciju prostora, rasvjetu i ozvučenje. Tako konstruirani prostor mogao je ugostiti razne događaje poput predstava, izložbi i koncerata, a osmišljen je da se prilagođava potrebama tih događaja.
Unutrašnji prostor Radničkog univerziteta obogaćen je umjetničkim djelima, čiji su autori članovi ULUPUBIH-a: Sarajevskom menorom Zlatka Ugljena, reljefom na deset bakrenih ploča Željka Marjanovića i fotografijom zimskog pejzaža Sarajeva Milorada Jojića Brke. Posebna pažnja posvećena je izradi mobilijara, a nabavljena je i najkvalitetnija audio-vizualna oprema. U adaptiranom prostoru organizirani su različiti kulturni programi: likovni saloni, književni susreti, pozorišne predstave i kino projekcije. Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajna Bosne i Hercegovine (ULUPUBIH) je tokom sedamdesetih i početkom osamdesetih godina godišnje likovne smotre svojih članova predstavljalo u prostorijama Radničkog univerziteta “Đuro Đaković”, kroz manifestacije poput Sarajevskog salona i Oktobarskih dana kulture.
ULUPUBIH u jugoslavenskom kontekstu
SPID-YU je redovno dostavljao obavijesti republičkim udruženjima o javnim pozivima, prilikama za profesionalno usavršavanje i važnim događajima u oblasti dizajna i primijenjenih umjetnosti. Osim što je promovirao umjetnost, SPID-YU je organizirao edukativne programe i radionice, pružajući umjetnicima priliku da usavršavaju svoje vještine i usvajaju nova znanja. Kroz svoje aktivnosti, savez je značajno doprinio jačanju kulturne scene u Jugoslaviji, a njegovi članovi često su bili angažirani u različitim kulturnim institucijama, muzejima i obrazovnim ustanovama.
ULUPUBIH u Beogradu
Ova izložba dodatno je doprinijela jačanju veza između umjetnika u Bosni i Hercegovini i Srbije. Također, od 1976. godine se redovno u Sarajevo prenosi izložba ilustracija „Zlatno pero Beograda“, tada već izložba sa internacionalnim predznakom.
AS dizajn 72
Lista preduzeća koju ULUPUBIH šalje sekretarijatu AS dizajn 72 oslikava stanje industrije u Bosni i Hercegovini u to vrijeme, pokazujući potencijal i raznolikost domaće proizvodnje.
ICOGRADA i ICSID: Povezivanje sa međunarodnom strukovnom zajednicom
Kroz članstvo u ovim organizacijama, ULUPUBIH je stekao pristup globalnim resursima, znanjima i prilikama za saradnju. Članovi su se povezivali s kolegama iz cijelog svijeta, razmjenjivali iskustva i usvajali najnovije prakse u dizajnu. Ove aktivnosti su uključivale putovanja članova ULUPUBIH-a u zemlje poput Engleske, SAD-a, Japana i Australije. Prvi tragovi ove značajne saradnje zabilježeni u arhivi ULUPUBIH-a datiraju iz 1962. Godine.
Izložba “8 milenijuma” – iz Pariza u Sarajevo
Izložba pod nazivom "8 milenijuma" održana je u Parizu, u Grand Palais, od 2. marta do 23. maja 1971. godine, a zatim je premještena u Sarajevo, u Skenderiju, gdje je trajala od 28. jula do 28. oktobra 1971. godine. Ova grandiozna izložba realizovana je pod pokroviteljstvom predsjednika SFR Jugoslavije, Josipa Broza Tita, i predsjednika Republike Francuske, Georges Pompidoua. Mnogi ugledni javni radnici bili su uključeni u organizaciju izložbe, a na čelu organizacionog odbora bio je dr. Dušan Vejnović, dok je sekretar bio Predrag Matvejević. Kustoski tim činili su dr. France Stele, dr. Muhamed Karamehmedović i drugi stručnjaci. Selekciju mladih umjetnika iz Bosne i Hercegovine obavila je Azra Begić, historičarka umjetnosti iz Sarajeva. Izložba u Skenderiji predstavljala je odličnu uvertiru za osnivanje Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu 1972. godine, naglašavajući važnost umjetnosti i kulture u tom periodu. Izložba "8 milenijuma" nije bila samo izložba, već i značajan korak ka jačanju umjetničke scene u Bosni i Hercegovini.
Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu
Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu osnovana je 1972. godine kao prva visokoškolska likovno-umjetnička institucija na prostoru Bosne i Hercegovine. Osnovali su je priznati umjetnici, profesori i kulturni radnici, koji su svoje obrazovanje stekli u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu. Među njima se posebno ističe Muhamed Karamehmedović, historičar umjetnosti i prvi dekan Akademije, koji je značajno doprinio njenom razvoju. Godinu dana nakon osnivanja, formiran je Odsjek za grafički dizajn, čime je Akademija dodatno obogatila svoj obrazovni program i omogućila studentima da se specijaliziraju u tom području. Dekan Karamehmedović je tada kontaktirao ULUPUBIH s molbom da imenuje svog člana u samoupravljačkom odboru Akademije, a izabran je Mladen Kolobarić, koji će postati prvi profesor novoformiranog odsjeka. Njegov entuzijazam i predanost obrazovanju inspirisali su mnoge generacije dizajnera, a njegovi nastavni metodi poticali su kreativnost i inovativnost među studentima. Tokom 1980-ih, Akademija je postala centar kulturnih događanja i izložbi, privlačeći umjetnike i stručnjake iz cijelog regiona. Među njima je redovno dolazio profesor Stane Bernik, poznati slovenački dizajner, koji je svojim predavanjima obogaćivao znanje studenata grafičkog dizajna. Njegove lekcije o aktuelnim trendovima u dizajnu i ilustrativni primjeri donosili su svježe uvide i inspirisali studente da istražuju nove mogućnosti oblikovanja. Godine 1984. osnovan je Odsjek produkt dizajn, prema inicijativi Zdenka Praskača, Zlatka Ugljena i Živojina Vekića.
Oblikovanje javnog prostora
ULUPUBIH, kao vodeća organizacija u oblasti primijenjenih umjetnosti i dizajna, aktivno se uključuje u obogaćivanje javnog prostora kroz različite projekte i inicijative. Članovi udruženja rade na oblikovanju estetskog i funkcionalnog aspekta javnih prostora, kreirajući radove koji odgovaraju potrebama zajednice. Njihovi projekti često uključuju umjetničke intervencije, dizajn urbanih elemenata poput klupa, igrališta…
Gradska galerija Collegium Artisticum
Nakon gašenja Umjetničkog paviljona u Malom parku, pojavila se potreba za novim izložbenim prostorom u gradu. Dodatni poticaj za brže rješavanje pitanja izlagačkog prostora dala je izložba „Umjetnost na tlu Jugoslavije“, koja je prethodno postavljena u Parizu i trebala se predstaviti široj javnosti u Jugoslaviji. Skenderija se pokazala kao funkcionalan prostor za dalji razvoj umjetničkog izražavanja i kulturnih događanja. Tako je 1975. godine osnovana Gradska galerija Collegium Artisticum, koja je preuzela naziv od progresivne umjetničke grupe. Galerija, smještena u kulturno-sportskom centru Skenderija, ubrzo je postala ključna kulturna institucija grada, mjesto susreta umjetnika, intelektualaca i ljubitelja umjetnosti. Prvi direktor galerije bio je Fuad Fuko Hadžihalilović, grafički dizajner i profesor, čiji je vizionarski pristup oblikovao ambijent Collegium Artisticuma. Galerija je postala prostor u kojem su se umjetnici povezivali, a vrhunska domaća i svjetska umjetnost bila predstavljena kroz pažljivo kurirane izložbe. Collegium Artisticum postaje centralno mjesto djelovanja tri strukovna udruženja: Udruženja likovnih umjetnika BiH (ULUBiH), Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera (ULUPUBiH) i Asocijacije arhitekata BiH (AABiH). Galerija je dodatno afirmisana tokom Olimpijskih igara 1984. godine. Klub Collegium Artisticuma igrao je važnu ulogu u formiranju kulturnog života Sarajeva, organizirajući skupove, rasprave i promocije knjiga, kao i aktuelne teme vezane uz kulturu.
Izložba Collegium Artisticum: najvažnija izložba likovne i primijenjene umjetnosti u Bosni i Hercegovini
ULUPUBIH učestvuje u organizaciji najvećeg likovnog salona bosanskohercegovačke umjetnosti povodom Dana grada Sarajeva. Ova prestižna izložba se održava u Gradskoj galeriji Collegium Artisticum, a svoje prvo izdanje imala je 1975. godine. Organizatori izložbe su tri udruženja: Udruženje likovnih umjetnika BiH (ULUBiH), Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera (ULUPUBiH) i Asocijacija arhitekata BiH (AABiH). Svake godine jedno od udruženja preuzima vođenje organizacije izložbe. Izložba je selektivnog karaktera, što znači da umjetnički savjeti sva tri udruženja biraju najbolje radove. Ovo je jedinstvena prilika za predstavljanje postignuća kako na individualnim, tako i na kolektivnom nivou. Posebnu vrijednost aprilskoj smotri daje nagrada Collegium Artisticum za pojedinačne discipline, kao i Grand Prix za najbolje ostvarenje. U zadnjih nekoliko godina nagrade ULUPUBIH-a dodjeljuje međunarodni žiri, čime se dodatno potvrđuje značaj izložbe. Izložba se održava kontinuirano do danas i predstavlja jednu od najvažnijih aktivnosti udruženja.
Ulazak u pop kulturu
Sarajevska pop-rock škola koja se razvija od šezdesetih do početka devedesetih je doprinijela da se Sarajevo pozicionira kao jedan od vodećih jugoslavenskih muzičkih centara. Pomociji muzičke scene svakako su doprinijela i jedinstvena dizajnerska rješenja omota za muzičke albume. Kroz inovativne pristupe i različite stilove, članovi ULUPUBiH-a oblikovali su vizuelni jezik koji je odražavao duh vremena i uticao na pop kulturu. Ovi omoti često su uključivali spoj grafike, fotografije i tipografije, stvarajući prepoznatljive vizuale koji su osvajali publiku.
Časopis Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine – ATELJE
Godine 1976. ponovo je pokrenut “Atelje”. Redakciju trećeg sačuvanog broja činili su odgovorni urednik Tihomir Štraus, urednice Radmila Jovandić i Mirjana Bačić, te tehnički urednik Dragan S. Stefanović. Fotografije i vizualni materijal pripremili su Fahrudin Logo, Gojko Sikimić i Duško Ilić. Ovaj broj predstavljao je kratki historijat ULUPUBIH-a, najvažnije izložbe i aktivnosti udruženja tokom 1976. godine, kao i Prednacrt zakona o samostalnim umjetnicima i nagrađene članove udruženja. Časopis je sadržavao stručne tekstove potpisane od strane značajnih autora poput Miroslava Antonića, Mihajla Price, Nade Miletić, Saše Levija i Branke Miletić. Dizajn časopisa, koji i danas privlači pažnju, oblikovao je Dragan S. Stefanović, čime je “Atelje” postao ne samo informativni, već i estetski vrijedan medij u polju primijenjene umjetnosti i dizajna.
Prvo sarajevsko trijenale unikatnog oblikovanja
U jesen 1978. godine, Sarajevo je postalo regionalno središte umjetnosti i dizajna kroz prvo trijenale unikatnog oblikovanja. Ova aktivnost, rađena prema ideji Ivana i Tihomira Štrausa, okupila je stručnjake iz oblasti primijenjene umjetnosti iz cijele Jugoslavije. Nazvana je smotrom jugoslavenskih dostignuća unikatnog oblikovanja u oblasti primijenjene umjetnosti. Selektori manifestacije bili su umjetnički savjeti republičkih i pokrajinskih udruženja - odlučeno je da se ne dodjeljuju nagrade niti proglašavaju pobjednici jer je sam izbor u republički sekciju bio znak da izlažu najbolji. Tokom trijenala, grad je bio ispunjen raznovrsnim pratećim događanjima – od radionica do predavanja koja su pomagala da se potiču teorijska razmatranja o unikatnom oblikovanju. Tako je 11. novembra 1978. godine, u okviru trijenala, održan okrugli sto o unikatnom i industrijskom oblikovanju sa dosta dinamičnom raspravom.
“Među prvim zadacima ULUPUBIH-a, je borba za adekvatnije mjesto primijenjenih umjetnosti i dizajna, u privredi i uopšte kulturnom i društvenom životu Republike.” Iz nacrta Pravilnika o minimalnim honorarima, 1976. Godina”
ULUPUBIH i tržište rada
U okviru ULUPUBiH-a postojala je jasna potreba za regulacijom tržišta usluga na polju umjetničkih i dizajnerskih angažmana. Cjenovnik je pomagao članovima ULUPUBIH-a da se zaštite, ali i da pruže jasne informacije potencijalnim klijentima. Svrha ovog akta bila je osiguranje ujednačenosti honorara, kao i isticanje zakonskih uslova i prava/obaveza autora. Pravilnik o minimalnim honorarima i određivanju honorara za pojedine djelatnosti donesen je 1976. godine, a formiran je u skladu s Jugoslovenskom autorskom agencijom na osnovu zaključaka SPID-YU. Također, udruženje je izrađivalo pravilnike za različite djelatnosti ili grupe djelatnosti, prateći odnose cijena na tržištu rada u drugim jugoslavenskim republikama. Ove mjere su doprinijele stabilizaciji tržišta i zaštiti prava umjetnika. Proces uspostavljanja cjenovnika dodatno bio otežan zbog inflacije. Kao rješenje za ovaj problem je korišten sistem uspostavljanja cijena preko bodova, a bodovi su se potom poredili sa relevantnim vrijednostima i valutama na tržištu.
Likovna kritika
Važnu ulogu u afirmaciji primijenjene umjetnosti i dizajna ima kritika, koja oblikuje percepciju i doprinosi vrednovanju umjetničkog stvaralaštva. Kritički pregledi redovno se objavljuju u dnevnom listu Oslobođenje, a jedan od najistaknutijih kritičara tog doba bio je čuveni Muhamed Karamehmedović. Osim Oslobođenja, rad bosanskohercegovačke kulturne scene održavaju časopisi ARH, Atelje, Odjek, Pregled i Život koji su pružali platformu za različite aspekte umjetnosti. Katalozi izložbi ULUPUBIH-a, kao i katalozi kolektivnih izložbi Collegium Artisticum, također su igrali značajnu ulogu u dokumentiranju i promoviranju radova umjetnika, omogućavajući im da predstave svoje stvaralaštvo široj publici.
Ovi izvori kritike i promocije zajedno su doprinijeli stvaranju bogate kulturne i umjetničke scene, pružajući umjetnicima potrebnu vidljivost i priznanje. Važna imena likovne kritike su Azra Begić, Ibrahim Krzović, Nada Miletić, Meliha Husedžinović, Vefik Hadžismajlović, Sadudin Musabegović, Branka Miletić, Ante Kajinić, Saša Levi, Brankica Perišić... Nerijetko, na polju kritike doprinose i članovi ULUPUBIH-a.
Nagrade i priznanja
Članovi ULUPUBIH-a ponosni su dobitnici brojnih prestižnih nagrada na različitim nivoima. U periodu socijalizma, najveće republičko priznanje bila je Dvadesetsedmojulska nagrada. Također, članovi ULUPUBIH-a su nosioci i Šestoaprilske nagrade, najvažnijeg odlikovanja koje dodjeljuje grad Sarajevo. U prvoj deceniji djelovanja ULUPUBIH-a, čak 12 članova udruženja dobilo je priznanje grada Sarajeva.
Poseban vid nagrade za mlađe umjetnike Jugoslavije bila je stipendija Moša Pijade, koja se dodjeljivala mladim umjetnicima i dizajnerima, omogućavajući im profesionalno usavršavanje i putovanja. ULUPUBIH je dobitnik priznanja za saradnju sa različitim institucijama i organizacijama u zemlji i regiji. ULUPUBIH ima svoje nagrade: one koje je udruženje dodjeljivalo na svojim izložbama po sekcijama; godišnju (za najbolja ukupna ostvarenja tokom godine); Zlatnu značku (za doprinos radu ULUPUBIH-a); nagradu “Miroslav Antonić Roko” (homage jednom od članova udruženja).
Regionalna saradnja – ULUPUH
Značajnu saradnju ULUPUBIH ostvaruje sa Hrvatskom udrugom likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH). Ova saradnja predstavlja značajan korak u razmjeni kreativnih ideja između dvije republike. Dotadašnja saradnja dva strukovna udruženja je ozvaničena i zahvalnicom koju ULUPUH upućuje ULUPUBIH-u 1985. Godine.
Nagrada Collegium Artisticum
Od ideje do realizacije: MATERIJALI
Preduzeće Jugolaboratorija uputilo je 1972. godine poziv ULUPUBIH-u za učešće u predavanju firme Naber Industrieofenban koja proizvodi peći za pečenje i žarenje keramike, porculana i stakla. Iz arhiva ULUPUBIH-a, arhivska kutija 16. Članovi ULUPUBIH-a djeluju u raznim umjetničkim tehnikama, zbog čega se suočavaju s izazovima nabavke rijetkih i skupih materijala. Dokumenti iz arhiva ULUPUBIH-a pokazuju da udruženje prepoznaje te poteškoće i aktivno pomaže svojim članovima, omogućavajući im lakši pristup potrebnim resursima kroz subvencije i partnerske odnose s dobavljačima.
ULUPUBIH pomaže umjetnicima da ostvare svoje kreativne vizije bez prevelikih financijskih opterećenja. Osim toga, udruženje organizira radionice i seminare koji educiraju članove o novim, povoljnim materijalima, i potiču istraživanje inovativnih tehnika. Na taj način, ULUPUBIH postaje ključno središte podrške i suradnje, omogućavajući umjetnicima da se usmjere na ono što najbolje rade – stvaranje.
ULUPUBiH ateljei
Sedamdesetih i osamdesetih godina, ULUPUBIH je dobio značajnu podršku Republičke zajednice za kulturu kroz dodjelu stanova i ateljea za potrebe udruženja i njegovih članova. Ova inicijativa omogućila je umjetnicima da dobiju jedinstvene prostore pod povoljnim uslovima. Kroz godine, mnogi su umjetnici ostavili neizbrisiv trag u svojim radnim prostorima, oblikujući kulturni pejzaž tog vremena i dajući posebnu draž sarajevskim naseljima.
Energoinvest – tehnologija i dizajn
Preduzeće Energoinvest, osnovano 1951. godine, bilo je ponos republike i jedna od najuspješnijih jugoslavenskih firmi - ključni pokretač razvoja u Bosni i Hercegovini. Kao najveći ulagač u naučno-istraživačke projekte, Energoinvest je značajno doprinio razvoju elektroenergetike, hidrogradnje, građevinarstva i komunikacione tehnologije. U ovom dinamičnom okruženju djelovali su i članovi ULUPUBIH-a, ne samo dizajneri, već i snimatelji i fotografi.
Godine 1988. predstavljeno je prvo računalo IRIS, rezultat zajedničkog rada dizajnera i inženjera iz Energoinvest-a. Sinergija između tehničkog znanja i kreativnosti, koju je omogućio Energoinvest, ostavila je trajan uticaj na industrijski dizajn i tehnologiju u Bosni i Hercegovini.
UNIS dizajn centar
Unis dizajn centar, osnovan 1984. godine, bio je značajan pokretač na polju industrijskog dizajna u Bosni i Hercegovini. Njegova misija bila je unaprijediti kvalitet proizvoda kroz kreativne i inovativne pristupe dizajnu. Kao centar okupljanja talentovanih dizajnera i inženjera, Unis dizajn centar je igrao ključnu ulogu u stvaranju proizvoda koji su odgovarali potrebama tržišta, istovremeno promovirajući estetske i funkcionalne vrijednosti.
Sport i dizajn: Olimpijske igre 1984.
Sarajevo se početkom osamdesetih užurbano pripremalo za Olimpijske igre, a članovi ULUPUBIH-a aktivno su sudjelovali u stvaranju vizuelnog identiteta ovog značajnog događaja. Timovi umjetnika i dizajnera marljivo su radili na grafičkom dizajnu, vizuelnim komunikacijama, opremanju izložbi i kostimima, rješavajući brojne kreativne izazove koje je organizacija Igara podrazumijevala. Za kandidaturu Sarajeva za XIV zimske olimpijske igre, kreirani su ključni vizuali, uključujući logo autora Miroslava Antonića Roka, plakat Dragana S. Stefanovića i katalog Branka Bačanovića.
Kada je Sarajevo zvanično postalo domaćin, formirani su timovi koji su se bavili različitim aspektima dizajna. Branko Bačanović i Čedomir Kostović radili su na redizajnu znaka Olimpijade i izradi priručnika grafičkih standarda, dok je Ismar Mujezinović osmislio sistem boja. Maskota Vučka, simbol prijateljstva i sportskog duha, dizajnirao je slovenski umjetnik Jože Trobec. Radomir Vuković iz Beograda kreirao je piktograme za olimpijske discipline, a zvanične plakate potpisali su Čedomir Kostović, Radmila Jovandić, Lora Levi i Sržan Kokoruš. Kostime za svečanu ceremoniju otvaranja dizajnirala je Vanja Popović, a na osnovu kolorističnih crteža Ismara Mujezinovića nastala je reprezentativna serija od osam olimpijskih plakata.
Olimpijske igre u Sarajevu iz 1984. godine su tako postale ne samo sportska manifestacija, već i manifestacija prepoznatljiva po organizaciji i dizajnu, ostavljajući nasljeđe koje će inspirisati buduće generacije umjetnika.
Sarajevska zima
Prvo izdanje međunarodnog festivala "Sarajevska zima" održano je od 21. decembra 1984. do 6. aprila 1985. godine. Vremenom je festival, čiji je osnivač i direktor Ibrahim Spahić, izrastao u plodnu umjetničku platformu koja služi kao prostor kreativnosti, predstavljanja umjetnosti i razgovora. Od samih početaka, Sarajevska zima afirmiše ULUPUBIH na individualnom, ali i kolektivnom nivou. Tako je, prema sjećanjima članova ULUPUBIH-a, prvu zastavu Sarajevske zime nosio njihov kolega, dizajner Davor Papić, dok je logo festivala, čuvenu pahuljicu, dizajnirao Čedomir Kostović. Članovi ULUPUBIH-a redovno učestvuju u aktivnostima festivala, kroz koji se susreću različite umjetničke forme: od grafičkog dizajna, preko scenografije i kostimografije, do oblikovanja prostora. Sarajevska zima služi kao važno čvorište za razmjenu ideja i projekata iz oblasti umjetnosti i dizajna.
Pahuljica je, u prvom izdanju, iscrtana uz pomoć šestara – svaki detalj je pažljivo oblikovan, vodeći računa o razdaljini pojedinih elemenata disperzivne strukture logotipa. Naime, pahuljica je sačinjena od krugova u stabilnom razmaku, što ukazuje na sam karakter festivala: umjetnici se pod okriljem Sarajevske zime svake godine okupljaju u Sarajevu, a onda se opet vraćaju u svoje stvaralačke sredine.
25 godina Fotografske sekcije ULUPUBIH-a
Godine 1987. Fotografska sekcija ULUPUBIH-a proslavila je 25. godišnjicu svog postojanja posebnom retrospektivnom izložbom. Izložba je održana od 23. aprila do 5. maja u Gradskoj galeriji Collegium Artisticum. Katalog izložbe pripremila je historičarka umjetnosti Meliha Husedžinović, koja je uspješno obuhvatila različite žanrove, pristup i individualne ikonografije fotografa. Ova izložba nije samo obilježila značajan jubilej, već je i pružila uvid u bogatstvo i raznolikost fotografske umjetnosti koja se razvijala unutar sekcije kroz četvrt stoljeća.
“Karakter ove izložbe je u tome da pokaže kako se od dokumentarnog i informativnog sredstva, na što se često svodi uloga fotografije, može napraviti sredstvo umjetničkog izraza i njime pokazati vlastita kreativna i umjetnička sposobnost. Ono po čemu najprije prepoznajemo tu sposobnost jeste izbor."
Meliha Husedžinović, iz kataloga izložbe
Umjetnička galerija BiH i ULUPUBIH
Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine osnovana je 1946. godine, s ciljem sistematskog istraživanja, čuvanja i prezentacije likovne umjetnosti. Iako je rad Umjetničke galerije BiH po tematskoj strukturi usmjeren prema likovnoj umjetnosti, kroz bogatu programsku djelatnost, Umjetnička galerija BiH je podržala aktivnosti članova ULUPUBIH-a. Osamdesetih godina, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine počinje uvrštavati samostalne izložbe članova ULUPUBIH-a u svoje godišnje programe - ovaj korak predstavlja važan doprinos promociji primijenjenih umjetnika i dizajnera, te jačanju kulturne scene.
Prva izložba koju je galerija organizirala bila je fotografija Gojka Sikimića. Bila je to izložba koja je privukla pažnju javnosti i istaknula kvalitet njegovog rada u drugačijem izlagačkom kontekstu. Sljedeća izložba je bila sažeta retrospektiva Zlatka Ugljena, a potom i izložba fotografija Branka Popovića. Ove izložbe nisu samo predstavljale radove pojedinih umjetnika, već su bile prilika da se šira javnost upozna s raznolikim pristupima i stilovima koji su obilježavali tadašnju scenu. Nekoliko godina kasnije, galerija je realizirala izložbu Ivana Štrausa. Izložbe Ugljena i Štrausa predstavljene su u svim važnijim centrima Jugoslavije, čime je Umjetnička galerija BiH doprinijela afirmaciji umjetničkog stvaralaštva iz Bosne i Hercegovine na jugoslavenskoj sceni.
ULUPUBiH konferencije
Na prvoj konstitutivnoj konferenciji prisustvovala su 32 člana, a glavna tema bili su pravni akti udruženja, poput statuta. Prema dokumentaciji iz arhiva ULUPUBIH-a, do 1985. godine održano je ukupno osam konferencija. Kroz ove konferencije analizirana su postignuća udruženja, a predlagane su inicijative za unaprjeđenje njegovog rada. Tokom 1980-ih, jedna od ključnih tema bila je kvaliteta godišnjih umjetničkih smotri.
Članovi ULUPUBIH-a primijetili su da je opao kvalitet godišnje izložbe "Collegium Artisticum" pa se pitaju:
Posljednje ULUPUBIH izložbe...
Godišnja ULUPUBIH izložba predstavljala je važan presjek stručnih postignuća – bila je to prilika za umjetnike i dizajnere da pokažu svoje najnovije radove i reflektiraju društvene, kulturne i estetske promjene koje su oblikovale njihovu umjetnost. Ova izložba okupljala je širok spektar umjetnika različitih disciplina, pružajući publici uvid u aktualna umjetnička istraživanja i trendove. Umjetnici i dizajneri su, kroz svoje radove, ne samo doprinosili kulturnoj dinamici, već i otvarali dijalog o važnim društvenim temama, često anticipirajući promjene u društvu. Iako je najčešće bila posmatrana kao prilika za zajednički susret i profesionalnu afirmaciju, izložba ULUPUBIH je kroz godine postajala i mjestom na kojem su se očitavali znakovi vremena, od društvenih napetosti do refleksije osobnih i kolektivnih iskustava, čineći je važnim događajem na kulturnoj mapi Bosne i Hercegovine. Posljednja izložba je održana 1992. godine.
Dizajn i primijenjena umjetnost u ratu 1992-1995
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, kada su uvjeti za bilo kakvu kulturnu i umjetničku aktivnost bili gotovo nemogući, ULUPUBIH je prisiljen obustaviti svoje redovne aktivnosti. Ipak, i u tim najmračnijim vremenima, umjetnici i dizajneri svjedoče o situaciji u kojoj su se našli. Umjetnost se prilagodila novim okolnostima, dok dizajn pomaže u procesu nastanka vizualnih rješenja u različitim sferama života.
Članovi ULUPUBIH-a djeluju na polju oblikovanja vizualnog identiteta za potrebe civilnog sektora i vojske, te učestvuju u kulturnom otporu grada. Reciklirani papiri i improvizacije u produkciji materijala nisu umanjili kvalitet ratne produkcije. Nastajale su poštanske marke, državni simboli, mijenjali su se logotipi organizacija i institucija. Kulturni otpor - kao i "ratni dizajn" - brzo je privukao pažnju svjetske javnosti.
sarajevskim kulturnim djelatnicima postavlja predstavu “Čekajući Godota”. Scenografiju i kostimografiju predstave je radila Ognjenka Finci.
TRIO - Pozdravi iz Sarajeva 1993
Grupu TRIO su 1985. godine osnovali svršeni studenti Akademije likovnih umjetnosti, Bojan Hadžihalilović, Dada Hadžihalilović i Lela Mulabegović Hatt. Isprva je ovaj dizajnerski trojac bio aktivan učesnik u izgradnji sarajevske punk i pop art scene, prerastajući krajem 80-tih u jedan od najznačajnijih dizajnerskih brendova. Tokom rata, Trio dizajnira seriju razglednica “Pozdravi iz Sarajeva 1993”, upozoravajući o teškoj situaciji u kojoj se Sarajevo nalazi. Prvu seriju razglednica štampaju na Geodetskom institutu u Sarajevu; plakate su ručno oslikavali.
Fotografija kao dokument
Fotografi su dali važan doprinos dokumentiranju opsade Sarajeva, a mnogi od njih bili su članovi ULUPUBIH-a. Njihove fotografije, koje bilježe svakodnevni život u ratnim uvjetima, su važni dokumenti i svjedočanstva o prirodi rata. Objavljivane u domaćim i međunarodnim medijima, ove fotografije postale su izvor neprocjenjivih vizualnih informacija, omogućujući da priča o Sarajevu dođe u središte svjetske javnosti.
Oživljavanje ULUPUBIH-a
Rad ULUPUBIH-a ponovo oživljava 1996. godine. Otvorena je stara kancelarija i započeti su novi projekti u poslijeratnim društvenim uvjetima. Od 31 osnivača, koji su registrovani pri Višem sudu u Sarajevu, petorica su bila prisutna na prvoj osnivačkoj skupštini 1954. godine, a među njima su: Ladislav Slavko Maksimović, Ivan i Tihomir Štraus, Momir Hrisafović i Živojin Vekić. Ubrzo nakon obnove rada, 1997. godine, ULUPUBIH je postao član ICSID-a, a započet je i proces ponovnog prijema u ICOGRADA-u, međunarodne organizacije kojoj je udruženje nekada pripadalo unutar bivšeg Saveza dizajnera Jugoslavije (SPID YU). Ovi koraci označavaju povratak ULUPUBiH-a na međunarodnu scenu i njegovu ulogu u obnovi kulturnog i umjetničkog života u Bosni i Hercegovini nakon rata.
Collegium Artisticum nastavlja svoj put
U prvim poslijeratnim godinama, rad ULUPUBIH-a bio je obilježen nizom izazova koji su odražavali šire društvene i ekonomske okolnosti. Nakon rata, udruženje se suočavalo s finansijskom nestabilnošću, jer su sredstva za projekte bila oskudna, a podrška iz domaćih izvora često je bila neizvjesna. U tom periodu, važno je bilo privući nove članove, a mnogi umjetnici su zbog rata napustili zemlju, što je dodatno otežalo obnovu udruženja. Istovremeno, postojala je potreba za povezivanjem s međunarodnim organizacijama – a dodatni pritisak je predstavljala činjenica da poslijeratni ULUPUBIH više ne djeluje u jugoslavenskom kontekstu.
Unatoč izazovima, ULUPUBIH je nastojao održati svoj kreativni i profesionalni potencijal, suočavajući se s naporima da ponovo pozicionira bosanskohercegovačku umjetnost i dizajn na međunarodnoj sceni. Važan korak u oživljavanju rada ULUPUBIH-a je održavanje izložbe Collegium Artisticum. Od 1998. godine Collegium Artisticum, kako kaže katalog ove izložbe, nastavlja svoj put…
Osnivanje reklamnih agencija
Nakon rata, u kojem je ugašen rad mnogih agencija i biroa, umjetnici likovnog oblikovanja i dizajna suočili su se s izazovom obnove kreativnog i profesionalnog prostora. U tom procesu, mnogi su se odlučili za osnivanje novih reklamnih agencija koje su postale ključni pokretači postratnog tržišta. Nove agencije nisu samo nadomjestile prazninu nastalu ratom, već su i oblikovale novu stvarnost na polju vizualne komunikacije i dizajna. Ove agencije, koje su okupljale talentirane umjetnike i dizajnere, bile su od presudne važnosti za obnovu kreativne industrije u Bosni i Hercegovini, ali i za transformaciju tržišta oglašavanja i vizualnog identiteta u poslijeratnom društvu.
I poslije rata rat
Rat je i dalje prisutan kao tema u likovnom oblikovanju. Kroz plakate, grafički dizajn, vizualnu komunikaciju i druge oblike likovnog oblikovanja, umjetnici komentarišu ratne traume, ali ujedno i pozivaju na društvene promjene i pomirenje.
50 godina ULUPUBIH-a
Uredništvo, Dizajn u Bosni i Hercegovini
Dekada dizajna: dizajn u Bosni i Hercegovini
”Recentna dizajnerska produkcija u Bosni i Hercegovini višeslojno (i kao u prizmi) demonstrira jedno živo jedinstvo općeg i poznatog, globalnog i lokalnog, onog općeljudskog i onog što je kulturno i individualno specifično, te svojim umjetničkim jezikom - u danom vremenu i prostoru, takoreći "u kontekstu vremena" - govori o svijetu dizajna kao suvremenoj umjetničkoj evokaciji prastarog čovjekovog posla: o čovjekovu dizajniranju svijeta i vlastitog života i o nikad dovršenoj igri samospoznaje.” Sulejman Bosto, iz predgovora Ovo je prva knjiga o ULUPUBIH-u, iako ova asocijacija djeluje već pedeset godina. Utoliko njeno objavljivanje, iako inicirano prevashodno željom da se obilježi jubilej, predstavlja poduhvat. Ljudi koji su u tih pola stoljeća uobličili stotine monografija i knjiga o drugima, poželjeli su oblikovati knjigu o sebi.
Uredništvo, Dizajn u Bosni i Hercegovini
100% ART
Izložba je održana u Gradskoj galeriji Collegium Artisticum u Sarajevu od 27. septembra do 6. oktobra 2012. godine. Uz izložbu je održan i okrugli sto pod nazivom „Budućnost tekstilne i odjevne industrije u Evropi – Iskustva SR Njemačke”, koji je pružio priliku za razmjenu iskustava i diskusiju o budućim pravcima razvoja industrije. Ova izložba je, nakon Sarajeva, putovala i u Zagreb, čime je dodatno unaprijeđena međunarodna saradnja i vidljivost bosansko- hercegovačkog dizajna.
SARAJEVO 100
Autori projekta su Čedomir Kostović, Amra Zulfikarpašić, Mila Melank i Dalida Karić Hadžiahmetović. Pored izložbe, upriličena su prateća predavanja.
Muzej u egzilu
Važan doprinos bilježenju historije dizajna u Bosni i Hercegovini dao je član ULUPUBIH-a Asim Đelilović, kroz formiranje kolekcije “Muzej u egzilu”. Počeci rada na kolekciji datiraju u 2009. godinu, a javnosti je predstavljena 2015. godine. U relativno kratkom vremenskom periodu, zahvaljujući prije svega Ladislavu Slavku Maksimoviću iz Sarajeva, zbirka je narasla na nekoliko hiljada eksponata. Kroz sve svoje aktivnosti, “Muzej u egzilu” nastoji biti platforma koja pruža najvažnije informacije o razvoju dizajna u Bosni i Hercegovini. Ova kolekcija je dala nemjerljiv doprinos očuvanju i dokumentovanju kulturne baštine Bosne i Hercegovine, posebno u oblasti dizajna, pružajući dragocjeni uvid u razvoj i transformaciju kulturne scene zemlje kroz vrijeme.
Pišem ti bosančicom
Galerija ULUPUBIH
Po uzoru na nekadašnju galeriju i prodavnicu LIK, u kojoj su primijenjeni umjetnici i dizajneri imali priliku prezentirati i prodavati svoje radove, 2019. godine otvorena je Galerija ULUPUBiH u sarajevskoj ulici Koševo. Ova galerija osnovana je s ciljem da postane važno mjesto za predstavljanje radova članova ULUPUBIH-a, kao i platforma za organizovanje izložbi, susreta umjetnika sa građanima i realizaciju edukativnih sadržaja na temu umjetnosti. Tako je, kroz projekat “Umjetnost u izlogu”, Galerija ULUPUBiH uspjela realizirati niz izložbi članova ULUPUBIH-a, povezujući umjetnost i njenu potencijalnu publiku. Pojava pandemije korona virusa dovela je do prekida započetih aktivnosti ULUPUBIH-a. Vrijeme izolacije članovi ULUPUBIH-a nisu prihvatili kao odsustvo mogućnosti za kreativni rad, nego naprotiv, kao izazov za stvaranje. Upravo zbog toga, odlučuju da nastave predstavljanjem umjetničkih djela članova/ca ULUPUBIH-a u novoj formi IZLOGA / ISOLATION ART - izlog Galerije zamijenjen je “izlogom” na društvenim mrežama.
ULUPUBIH i savremenost
Početkom 2024. godine, suočen s izazovima prostornih kapaciteta, ULUPUBIH prebacuje arhiv u iznajmljeni prostor kulturno-sportskog centra Skenderija. S obzirom na to da je arhiv prethodno bio izložen nepovoljnim uvjetima čuvanja, ULUPUBIH započinje sistematski proces obrade građe. U okviru ovog procesa, paralelno se vrši i digitalizacija arhivske građe, s ciljem dugoročne zaštite građe ULUPUBIH-a i lakšeg pristupa informacijama.
