Osnivanje preduzeća predstavlja ključni korak u razvoju ekonomije i industrije.

Ova preduzeća otvorila su vrata za upošljavanje stručnjaka iz različitih domena primijenjene umjetnosti i dizajna. Ove interakcije su poticale inovacije, a rezultati su se manifestovali u razvoju novih proizvoda i rješenja koja su odgovarala potrebama tržišta. Nova preduzeća su pomogla ekonomski, ali i kulturni i tehnološki napredak zemlje.

Jedan od važnih koraka u razvoju kreativne industrije u Bosni i Hercegovini bilo je osnivanje filmske kompanije Bosna Film 1947. godine. Ova kompanija značajno je utjecala na filmsku produkciju u regiji, a svoj rad započela je prvim filmom „Major Bauk“ 1951. godine.

Bosna Film nije samo proizvodio filmove; postao je središte okupljanja talentiranih umjetnika i dizajnera koji su radili na različitim filmskim projektima. U kompaniji su djelovali scenografi, kostimografi, fotografi i mnogi drugi stručnjaci – mnogi od njih su bili članovi ULUPUBIH-a. Kroz Bosna Film, filmska umjetnost je napredovala i postala važan medij za izražavanje društvenih i kulturnih tema, pružajući prostor za razvoj novih kreativnih ideja i pristupa. Međutim, sredinom sedamdesetih godina došlo je do opadanja produkcije. Zbog radikalnih promjena u kinematografiji i financijske nerentabilnosti, Bosna Film je 1975. godine ugašen. Tehniku i organizaciju produkcije preuzelo je preduzeće Sutjeska film.

Jedan od ključnih događaja za razvoj dizajna i primijenjene umjetnosti u Bosni i Hercegovini bilo je pokretanje Tehničkog fakulteta – to je omogućilo obrazovanje stručnjaka koji su doprinijeli unaprjeđenju prostornog oblikovanja u zemlji. Inicijativu za osnivanje ove važne obrazovne ustanove pokrenulo je Društvo inžinjera i tehničara BiH 1948. godine. Prvi dekan bio je prof. Aleksandar Trumić, koji je bio školovan u Parizu i Zagrebu, dok je za prodekana izabran prof. Jahiel Finci. Dekanat je bio smješten u Vili Mandić, koja je danas poznata kao Olimpijski muzej.

Redovna nastava na Tehničkom fakultetu počela je 1949. godine. Profesoru Finciju pridružili su se i drugi istaknuti nastavnici, poput Dušana Smiljanića, Muhameda Kadića i Juraja Neidhardta. Predmet Slobodno crtanje i akvarelisanje studentima je predavao slikar Hakija Kulenović, a 1952. godine ga je naslijedio arhitekt Mladen Vukić, koji je do tada radio kao nastavnik u Školi za primijenjenu umjetnost. Gostujući profesori iz cijele Jugoslavije imali su važan utjecaj na studente, otvarajući im mogućnosti za usavršavanje u teoriji, praksi i historiji umjetnosti. Studentima je bila dostupna i stručna biblioteka sa brojnim međunarodnim časopisima, gdje su se mogli informirati o najznačajnijim tendencijama u arhitekturi.

Početkom pedesetih godina, studenti Tehničkog fakulteta putovali su na ekskurzije u Zagreb, Šibenik, Split, Veneciju, Firencu, Rim i Napulj – obilaze historijske spomenike i važne arhitektonske objekte, što je dodatno obogatilo njihovo obrazovanje i iskustvo.

Prva izložba Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera Bosne i Hercegovine održana je od 30. decembra 1962. do 10. januara 1963.godine. Ova značajna manifestacija okupila je 26 izlagača koji su predstavili svoje radove i ideje, čime su označili početak aktivnog izlaganja i afirmacije primijenjene umjetnosti u zemlji. Izložbu je postavio Zlatko Ugljen. Ovaj događaj postavio je temelje za buduće izložbe i projekte, potičući dijalog među umjetnicima i jačajući zajednicu kroz umjetničko izražavanje.

O važnosti ove izložbe, prve takve u Sarajevu, pisao je Muhamed Karamehmedović u listu Oslobođenje. 

On je istaknuo:
“Ako imamo u vidu sve veću potrebu međusobnog prožimanja i saradnje umjetnosti sa životom i vremenom u kojem živimo, onda uloga i zadaci svih umjetnika ove izložbe nisu mali. Treba poželjeti da ovakve izložbe ostanu stalna smotra kreativnih mogućnosti i saradnje umjetnika, proizvođača i društva.”

Godina 1963. bila je važna za razvoj arhitekture i oblikovanja javnih prostora u Bosni i Hercegovini. Tada je počeo izlaziti časopis „ARH“, koji se bavio arhitekturom, urbanizmom, primijenjenom umjetnošću i industrijskim oblikovanjem. Prvi urednik časopisa je bio Jahiel Finci, a kasnije uredništvo preuzima Ivan Štraus. Objavljeno je ukupno 24 broja. U časopisu su predstavljeni značajni projekti oblikovanja vanjskog i unutrašnjeg prostora, koji su odražavali duh vremena i potrebe društva. Izlagali su se inovativni pristupi dizajnu javnih površina, stambenih objekata i komercijalnih prostora. Na taj način, „ARH“ je doprinio podizanju svijesti o važnosti kvalitetnog oblikovanja u svakodnevnom životu.

Časopis je pružao platformu za diskusiju o estetskim, funkcionalnim i društvenim aspektima arhitekture, potičući saradnju među stručnjacima iz različitih oblasti. U posebnoj rubrici pod nazivom “Društvene vijesti” je odjeljak sa novostima iz svijeta ULUPUBIH-a.

Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera Bosne i Hercegovine djelovalo je unutar jugoslavenskog konteksta. Godine 1964. održan je Drugi kongres primijenjenih umjetnika Jugoslavije u Ljubljani. Delegati iz Bosne i Hercegovine bili su David Braco Finci, Slobodan Krstanović, Željko Marjanović i Zdenko Praskač. Kongres je bio popraćen velikom izložbom primijenjene umjetnosti, koja je okupila radove značajnih jugoslavenskih umjetnika. Među izlagačima su bili i istaknuti članovi udruženja, poput Ivana Štrausa, Davida Fincija i Zlatka Ugljena. Ovaj događaj značajno je doprinio prepoznatljivosti bosanskohercegovačkih umjetnika i dizajnera, potičući dijalog o razvoju primijenjenih umjetnosti u cijeloj Jugoslaviji. Kongres je otvorio nove mogućnosti za saradnju i razmjenu ideja među umjetnicima te dodatno učvrstio poziciju udruženja na kulturnoj sceni BiH.

Potreba za komunikacijom likovne umjetnosti i dizajna s publikom, u vremenu procvata privrede i industrije, bila je izuzetno snažna. U tom kontekstu, ULUBIH i ULUPUBIH osnovali su LIK, Zadrugu umjetnika likovnih i primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine. Misija zadruge bila je stvaranje stalnog prostora za izlaganje i prodaju umjetničkih djela, omogućavajući umjetnicima da predstave svoj rad široj publici.

Stalna izložba LIK-a, otvorena početkom 60-ih godina, postala je važno mjesto okupljanja umjetnika, kolekcionara i ljubitelja umjetnosti. Redovno su se oglašavali u časopisima, nudeći raznovrsne usluge koje su obuhvatale projektovanje i realizaciju enterijera, grafike, dekorativno slikarstvo, fotografiju i keramiku. LIK je organizovao izložbe i sajmove, pružajući umjetnicima priliku da pokažu svoja djela i ostvare nove kontakte. Ove manifestacije nisu bile samo prilika za prodaju, već i platforme za razmjenu ideja i iskustava. Godine 1976. Potpisana je saradnja između Zadruge LIK i tri strukovna udruženja, čime je ova zadruga dodatno učvrstila svoju poziciju u umjetničkoj zajednici.