Odmah po završetku Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini započinje ubrzan proces osnivanja institucija kulture. Poseban sloj u oblikovanju kulturnog pejzaža grada imaju memorijalne ustanove, nastale sa ciljem očuvanja sjećanja na Drugi svjetski rat. Najvažnija ustanova tog tipa bila je Muzej revolucije BiH, najavljivana kao “priča o velikoj epopeji” i “jedinstven prikaz revolucije”.

Useljenje u novu zgradu muzeja, od 1963. do 1966. godine, privuklo je pogled javnosti kako zbog arhitektonske strukture zgrade, tako i zbog oblikovanja enterijera i stalne muzejske postavke. Radovi značajnih jugoslavenskih umjetnika poput Antuna Augustinčića , Ismeta Mujezinovića , Voje Dimitrijevića, Marija Mikulića, Nandora Glida, Frane Dellalea, obogatili su stalnu postavku muzeja, koju je oblikovao Đuka Kavurić. Prilikom oblikovanja nove stalne postavke i enterijera je formiran konsultantski tim koji je trebao odgovoriti izazovima novosagrađenog prostora – brojni članovi ovog odbora su ujedno djelovali pri ULUPUBIH-u (Zlatko Ugljen, Vojo Dimitrijević, Mario Mikulić, Branko Subotić, Arfan Hozić, Mirko Ostoja, Milan Kušan, Dušan Đapa).

Umjetnost i dizajn su u Muzeju revolucije BiH korišteni kao važan didaktički alat u interpretaciji historije. Stvaranjem nukleusa Muzeja revolucije BiH, otvoreni su putevi za razvoj drugih memorijalnih institucija širem zemlje.

Umjetnički paviljon, smješten u Malom parku na raskršću Koševa i Titove ulice, postao je simbol likovnog života i kulturnog uzdizanja u Sarajevu tokom šezdesetih godina.

Arhitektonsko rješenje je odmah po završetku Drugog svjetskog rata napravio Jahiel Finci. Paviljon je postao neformalno sjedište udruženja likovnih umjetnika i mjesto gdje su se organizovale izložbe, radionice i susreti. Ovi događaji poticali su kolektivno djelovanje i razmjenu ideja među umjetnicima. Mnogi značajni umjetnički projekti i inicijative radili su se upravo u ovom prostoru, koji je bio otvoren i pristupačan za umjetnike. Premda nikad nije institucionaliziran, Paviljon je okupljao kreativne snage iz Bosne i Hercegovine, regije i inostranstva. Njime je upravljalo udruženje likovnih umjetnika koji su kasnije osnovali vlastitu organizaciju, ali podjednako važnu bio je i Slobodan Samardžić Sam, koji se u Umjetnički paviljon nadovezao kao idejni duh i dugogodišnji kustos. Umjetnici ga šele i, zbog svoje neformalne prirode, Paviljonu nisu bila potrebna dopisna imenovanja. Nažalost, Umjetnički paviljon je srušen 1973. godine. Dizajnerica Amra Zulfikarpašić se sjeća da je noć prije rušenja paviljona crtala po njegovim drvenim zidovima, te da su grupe sarajevskih umjetnika opraštale od ovog kultnog centra u srcu grada.

Članovi ULUPUBIH-a aktivno sudjeluju u radu pozorišta kroz scenografiju, kostimografiju i dizajn plakata. Njihov rad doprinosi stvaranju zanimljivih i privlačnih scenskih okruženja, dok plakat učestvuje u prvom povezivanju pozorišne predstave sa publikom. Gotovo svi članovi ULUPUBIH-a su se okušali u nekom segmentu rada pozorišta.

Velika pažnja se u socijalizmu pridaje obrazovanju i kulturi – zbog toga se ulažu sredstva u izdavaštvo. U Bosni Hercegovini djeluju velike izdavačke kuće Veselin Masleša i Svjetlost. Izdavaštvo podrazumijeva priređivanje knjiga za različite generacije, od djece do odraslih. Izdanje Lastavica, pod okriljem izdavačke kuče Veselin Masleša, predstavlja domaće i svjetske književnike. Izložene primjerke oblikovali su članovi ULUPUBIH-a: Hamid Lukovac, Željko Marjanović i Adi Mulajbegović.

Kulturno-sportski centar Skenderija, kojeg su projektovali arhitekati Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, sagrađen je 1969. godine. Njegovo otvaranje obilježeno je svjetskom premijerom filma “Bitka na Neretvi” Veljka Bulajića, događajem koji je privukao pažnju domaće i svjetske javnosti. Tokom godina, Skenderija je postala domaćin brojnih sportskih manifestacija i kulturnih dešavanja. Poseban procvat Skenderija doživljava tokom Olimpijskih igara 1984. godine, a nakon njih započinje veliki umjetnički projekat YU Dokumenta 1985. godine.

Poslije Drugog svjetskog rata započeo je proces obnove devastiranog jevrejskog hrama u Sarajevu, poznatog kao Templ (današnji BKC). Gradske vlasti su odlučile preoblikovati Templ u Radnički univerzitet “Đuro Đaković”, a adaptaciju prostora povjerile arhitekti Ivanu Štrausu. Zbog akustike, kupola je zatvorena spuštenim stropom, što je omogućilo i klimatizaciju prostora, rasvjetu i ozvučenje. Tako konstruirani prostor mogao je ugostiti razne događaje poput predstava, izložbi i koncerata, a osmišljen je da se prilagođava potrebama tih događaja.

Unutrašnji prostor Radničkog univerziteta obogaćen je umjetničkim djelima, čiji su autori članovi ULUPUBIH-a: Sarajevskom menorom Zlatka Ugljena, reljefom na deset bakrenih ploča Željka Marjanovića i fotografijom zimskog pejzaža Sarajeva Milorada Jojića Brke. Posebna pažnja posvećena je izradi mobilijara, a nabavljena je i najkvalitetnija audio-vizualna oprema. U adaptiranom prostoru organizirani su različiti kulturni programi: likovni saloni, književni susreti, pozorišne predstave i kino projekcije. Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajna Bosne i Hercegovine (ULUPUBIH) je tokom sedamdesetih i početkom osamdesetih godina godišnje likovne smotre svojih članova predstavljalo u prostorijama Radničkog univerziteta “Đuro Đaković”, kroz manifestacije poput Sarajevskog salona i Oktobarskih dana kulture.

Već u prvim danima djelovanja, ULUPUBIH gradi mrežu veza u okviru Jugoslavije. Udruženje održava redovnu komunikaciju sa Savezom likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti Jugoslavije (SLUPUJ). Također, ULUPUBIH je dio mreže Saveza udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera Jugoslavije (SPID-YU), gdje djeluju i udruženja iz Srbije, Slovenije, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Kosova, Vojvodine. Funkcioniranje saveza uključivalo je predstavnike svih republika, što je omogućilo regionalnu suradnju i razmjenu ideja među umjetnicima. U to vrijeme, protok informacija bio je izuzetno važan za kulturni svijet.

SPID-YU je redovno dostavljao obavijesti republičkim udruženjima o javnim pozivima, prilikama za profesionalno usavršavanje i važnim događajima u oblasti dizajna i primijenjenih umjetnosti. Osim što je promovirao umjetnost, SPID-YU je organizirao edukativne programe i radionice, pružajući umjetnicima priliku da usavršavaju svoje vještine i usvajaju nova znanja. Kroz svoje aktivnosti, savez je značajno doprinio jačanju kulturne scene u Jugoslaviji, a njegovi članovi često su bili angažirani u različitim kulturnim institucijama, muzejima i obrazovnim ustanovama.

U novembru 1976. godine otvorena je šesta godišnja izložba ULUPUBIH-a, koja je okupila 40 članova i predstavila oko 120 eksponata. Na izložbi su učestvovali i gosti iz strukovnih udruženja iz Srbije, koji su povodom posjete održali radne sastanke sa predstavnicima ULUPUBIH-a kako bi razgovarali o mogućnostima buduće saradnje. Već u decembru, izložba ULUPUBIH-a putovala je u Beograd, gdje je prošireno izdanje šeste kolektivne izložbe predstavljeno beogradskoj publici u Paviljonu Cvijeta Zuzorić.

Ova izložba dodatno je doprinijela jačanju veza između umjetnika u Bosni i Hercegovini i Srbije. Također, od 1976. godine se redovno u Sarajevo prenosi izložba ilustracija „Zlatno pero Beograda“, tada već izložba sa internacionalnim predznakom.

Početkom 1972. godine otvoren je 2. Jugoslavenski konkurs za oblikovanje industrijskih proizvoda – značajan događaj koji je okupio dizajnere iz cijele Jugoslavije. U pripremi za izložbu, organizatori su se obratili ULUPUBIH-u s molbom da im dostave spisak firmi i organizacija iz Bosne i Hercegovine koje se bave industrijskim dizajnom. Također, sekretarijat AS dizajn 72 zamolio je da se javni poziv uputi medijskim kućama u Bosni i Hercegovini, kako bi dizajneri i preduzeća bili informirani o ovoj prilici za učešće. Uključivanjem članova ULUPUBIH-a, organizatori su željeli osigurati raznovrsnost radova i ideja na izložbi, pružajući priliku za umrežavanje i razmjenu iskustava između dizajnera i predstavnika industrije. Ovaj konkurs je bio prilika za predstavljanje novih proizvoda, ali i za promociju savremenih dizajnerskih praksi i unaprjeđenje kvaliteta industrijskog dizajna u Bosni i Hercegovini.

Lista preduzeća koju ULUPUBIH šalje sekretarijatu AS dizajn 72 oslikava stanje industrije u Bosni i Hercegovini u to vrijeme, pokazujući potencijal i raznolikost domaće proizvodnje.

ULUPUBIH je aktivno razvijao saradnje na međunarodnom planu, kroz članstvo u prestižnim asocijacijama kao što su International Council of Societies of Industrial Design (ICSID) i International Council of Graphic Design Associations (ICOGRADA). Ove saradnje omogućile su ULUPUBIH-u da ugošćava izložbe umjetničkog oblikovanja i dizajna iz inostranstva, dok su članovi imali priliku da predstave svoje radove izvan Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Razmjena ideja i iskustava u oblasti likovnog oblikovanja i dizajna bila je dragocjena za razvoj ove djelatnosti.

Kroz članstvo u ovim organizacijama, ULUPUBIH je stekao pristup globalnim resursima, znanjima i prilikama za saradnju. Članovi su se povezivali s kolegama iz cijelog svijeta, razmjenjivali iskustva i usvajali najnovije prakse u dizajnu. Ove aktivnosti su uključivale putovanja članova ULUPUBIH-a u zemlje poput Engleske, SAD-a, Japana i Australije. Prvi tragovi ove značajne saradnje zabilježeni u arhivi ULUPUBIH-a datiraju iz 1962. Godine.

Izložba pod nazivom “8 milenijuma” održana je u Parizu, u Grand Palais, od 2. marta do 23. maja 1971. godine, a zatim je premještena u Sarajevo, u Skenderiju, gdje je trajala od 28. jula do 28. oktobra 1971. godine. Ova grandiozna izložba realizovana je pod pokroviteljstvom predsjednika SFR Jugoslavije, Josipa Broza Tita, i predsjednika Republike Francuske, Georges Pompidoua. Mnogi ugledni javni radnici bili su uključeni u organizaciju izložbe, a na čelu organizacionog odbora bio je dr. Dušan Vejnović, dok je sekretar bio Predrag Matvejević. Kustoski tim činili su dr. France Stele, dr. Muhamed Karamehmedović i drugi stručnjaci. Selekciju mladih umjetnika iz Bosne i Hercegovine obavila je Azra Begić, historičarka umjetnosti iz Sarajeva.

Izložba u Skenderiji predstavljala je odličnu uvertiru za osnivanje Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu 1972. godine, naglašavajući važnost umjetnosti i kulture u tom periodu. Izložba “8 milenijuma” nije bila samo izložba, već i značajan korak ka jačanju umjetničke scene u Bosni i Hercegovini.

Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu osnovana je 1972. godine kao prva visokoškolska likovno-umjetnička institucija na prostoru Bosne i Hercegovine. Osnovali su je priznati umjetnici, profesori i kulturni radnici, koji su svoje obrazovanje stekli u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu. Među njima se posebno ističe Muhamed Karamehmedović, historičar umjetnosti i prvi dekan Akademije, koji je značajno doprinio njenom razvoju. Godinu dana nakon osnivanja, formiran je Odsjek za grafički dizajn, čime je Akademija dodatno obogatila svoj obrazovni program i omogućila studentima da se specijaliziraju u tom području. Dekan Karamehmedović je tada kontaktirao ULUPUBIH s molbom da imenuje svog člana u samoupravljačkom odboru Akademije, a izabran je Mladen Kolobarić, koji će postati prvi profesor novoformiranog odsjeka. Njegov entuzijazam i predanost obrazovanju inspirisali su mnoge generacije dizajnera, a njegovi nastavni metodi poticali su kreativnost i inovativnost među studentima.

Tokom 1980-ih, Akademija je postala centar kulturnih događanja i izložbi, privlačeći umjetnike i stručnjake iz cijelog regiona. Među njima je redovno dolazio profesor Stane Bernik, poznati slovenački dizajner, koji je svojim predavanjima obogaćivao znanje studenata grafičkog dizajna. Njegove lekcije o aktuelnim trendovima u dizajnu i ilustrativni primjeri donosili su svježe uvide i inspirisali studente da istražuju nove mogućnosti oblikovanja. Godine 1984. osnovan je Odsjek produkt dizajn, prema inicijativi Zdenka Praskača, Zlatka Ugljena i Živojina Vekića.

ULUPUBIH, kao vodeća organizacija u oblasti primijenjenih umjetnosti i dizajna, aktivno se uključuje u obogaćivanje javnog prostora kroz različite projekte i inicijative. Članovi udruženja rade na oblikovanju estetskog i funkcionalnog aspekta javnih prostora, kreirajući radove koji odgovaraju potrebama zajednice. Njihovi projekti često uključuju umjetničke intervencije, dizajn urbanih elemenata poput klupa, igrališta…