Rad ULUPUBIH-a ponovo oživljava 1996. godine. Otvorena je stara kancelarija i započeti su novi projekti u poslijeratnim društvenim uvjetima. Od 31 osnivača, koji su registrovani pri Višem sudu u Sarajevu, petorica su bila prisutna na prvoj osnivačkoj skupštini 1954. godine, a među njima su: Ladislav Slavko Maksimović, Ivan i Tihomir Štraus, Momir Hrisafović i Živojin Vekić. Ubrzo nakon obnove rada, 1997. godine, ULUPUBIH je postao član ICSID-a, a započet je i proces ponovnog prijema u ICOGRADA-u, međunarodne organizacije kojoj je udruženje nekada pripadalo unutar bivšeg Saveza dizajnera Jugoslavije (SPID YU). Ovi koraci označavaju povratak ULUPUBiH-a na međunarodnu scenu i njegovu ulogu u obnovi kulturnog i umjetničkog života u Bosni i Hercegovini nakon rata.

U prvim poslijeratnim godinama, rad ULUPUBIH-a bio je obilježen nizom izazova koji su odražavali šire društvene i ekonomske okolnosti. Nakon rata, udruženje se suočavalo s finansijskom nestabilnošću, jer su sredstva za projekte bila oskudna, a podrška iz domaćih izvora često je bila neizvjesna. U tom periodu, važno je bilo privući nove članove, a mnogi umjetnici su zbog rata napustili zemlju, što je dodatno otežalo obnovu udruženja. Istovremeno, postojala je potreba za povezivanjem s međunarodnim organizacijama – a dodatni pritisak je predstavljala činjenica da poslijeratni ULUPUBIH više ne djeluje u jugoslavenskom kontekstu.

Unatoč izazovima, ULUPUBIH je nastojao održati svoj kreativni i profesionalni potencijal, suočavajući se s naporima da ponovo pozicionira bosanskohercegovačku umjetnost i dizajn na međunarodnoj sceni. Važan korak u oživljavanju rada ULUPUBIH-a je održavanje izložbe Collegium Artisticum. Od 1998. godine Collegium Artisticum, kako kaže katalog ove izložbe, nastavlja svoj put…

Nakon rata, u kojem je ugašen rad mnogih agencija i biroa, umjetnici likovnog oblikovanja i dizajna suočili su se s izazovom obnove kreativnog i profesionalnog prostora. U tom procesu, mnogi su se odlučili za osnivanje novih reklamnih agencija koje su postale ključni pokretači postratnog tržišta. Nove agencije nisu samo nadomjestile prazninu nastalu ratom, već su i oblikovale novu stvarnost na polju vizualne komunikacije i dizajna. Ove agencije, koje su okupljale talentirane umjetnike i dizajnere, bile su od presudne važnosti za obnovu kreativne industrije u Bosni i Hercegovini, ali i za transformaciju tržišta oglašavanja i vizualnog identiteta u poslijeratnom društvu.

Rat je i dalje prisutan kao tema u likovnom oblikovanju. Kroz plakate, grafički dizajn, vizualnu komunikaciju i druge oblike likovnog oblikovanja, umjetnici komentarišu ratne traume, ali ujedno i pozivaju na društvene promjene i pomirenje.